HRVI informatičar

HRVI - Hrvatski Ratni Vojni Invalid. Status se može steći brzo i legalno uz valjane papire bez učešća na bojištu ili s kratkim učešćem na bojištu, ako poznaš relevantne doktore, te ako si član od značaja neke 'važne' stranke, spomenuti status lako je ostvariv. Ako pak ne zadovoljavaš prethodno navedeno nije baš lako ostvariv.

Status je moguće steći tijekom rata, po mogućnosti kao djelatna vojna osoba, što je dobro jer se primanja 'obrađuju' na prihvatljiv način, ili nakon rata u zakonski zadanim okvirima. Druga navedena opcija nije dobra jer 'obrada' drugačija i nepovoljnija. Naravno, bitno je dali si dragovoljac ili si mobiliziran i u koje doba, i u kojoj vrsti postrojbi si pripadao. Članovi udarnih aktivnih brigada, kao 'Tigrovi', bili su neprestano u djelovanju na prvim crtama bojišnice. Ono što bi oni ostvarili, čuvale su pričuvne brigade, te su stoga bile manje vrijedne. Tako je bilo prema ustanovljenim vojnim propisima, iako su granate padale po glavama i jednih i drugih na isti način. Već u začetku vrednovanje ratnika nije bilo isto. Da ne kažem da rad u pozadini nije bio naročito cijenjen, ali je bio dobar glede zdravstvenih razloga. I iz pozadine moglo se je otići u lijepu mirovinu, umjesto demobilizacije ili nečasnog otpusta, naravno samo kao značajni pripadnik neke 'važne' stranke. Ovu osobitost koristili su zapovjednici postrojbi kada su se htjeli riješiti kojeg kretena, za stalno. Svakog mjeseca slali su uz Zagreb prijedlog pripadnika HV koje je po njihovom mišljenju trebalo umiroviti, što se je uglavnom i odobravalo. Učinkovito i nadasve prihvatljivo rješenje kako za zapovjednika, tako i za već spomenutog kretena. Ja nisam imao sreće, bolje rečeno dovoljno mudrosti da postanem kreten i član u 'važnoj' stranci, te iskoristim ovu pogodnost. Dragovoljac, domoljub, vitez, ratnik; priče za malu djecu. To sam prekasno shvatio.

Najgora moguća stvar koja se može dogoditi, je da se prijaviš kao dragovoljac, i tijekom ili po završetku rata se demobiliziraš, ili te demobiliziraju jer nisu zaslužni član neke 'stranke', te odeš raditi u firmu koja procesom super-privatizacije uspješno propadne, a nisi riješio nikakve papire. E tada si stvarno u velikom sosu. Jedina korist od demobilizacije je ta što nisi dobio nečasni otpust, što se je znalo dogoditi ako nisi poslušan i podoban i naravno značajni pripadnik neke 'važne' stranke. Jedino su relativno dobro prošli oni koje su po demobilizaciji poslali umjesto na zavod u mirovinu jer im je firma u međuvremenu 'nestala', sa ili bez otpremnine; a da im je mirovina bila bajna ne vjerujem, jer su gotovo svi koje znam 'tukli' nekakve faturete. Tako i dobismo hrpu mladog umirovljenog svita, naravno uz svesrdnu pomoć pripadnika dobrotvorne humanitarne organizacije HDZ (Humanost i Dobročinstvo Zase).

Bilo kako bilo, aktivno učešće na bojišnici uzima svoj danak. Ako sam imao sreću da po demobilizaciji radim kao informatičar u školskoj ustanovi u svojstvu sistem-inženjera u osrednjoj lokalnoj mreži, to ne znači da sam imao sreću da ostanem zdrav. Gotovo tri godine 'članstva' u HV i boravka na bojišnici ostavilo je svoje posljedice, a jedna od njih je da više nisam mogao voziti auto. A vozio sam svašta, čak i kamion (Mercedes serije 2026). Da nisam na vrijeme trčao po ljekarima i nakon dosta godina ostvario status HRVI, ne bi mi sada bilo koliko-toliko dobro, jer mi se je zdravstvena situacija do te mjere pogoršala da sam silom prilika morao u mirovinu.

Posljedica: Mirovina po primanjima malo viša od granice koja pretpostavlja kopanje po kontejnerima, a 'brdo' tableta moraš piti svaki dan jer ćeš u protivnom ispaliti, a najbolje od svega je da one valjane nisu na listi HZZO, pa ih moraš sam platiti. Jedina dobit je što se ne plaća DZO, a postotak invalidnosti je mali kao i pripadna mu invalidnina, jer eto radio si nakon demobilizacije, što znači da si bio zdrav! Što će biti s iznosom mirovine u ovakvim okolnostima nadalje, ne zna ni sam Bog. Ali jedno je posve sigurno, nakon stoljeća sedmog, sada kad imamo Hrvatsku, uspješno rasprodanu a ubrzo možda i 'rashodovanu', ne moram se više glupirat. 'Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikom dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!' - reče jednom jedan lik, koji je svojim djelima omogućio neviđenu privatizacijsku pljačku, devastirao u krvi obranjenu Domovinu te dugotrajno obezvrijedio, osiromašio i oštetio, kako mene tako i cijeli hrvatski narod. Možda je on želio Hrvatsku ovakvu kakva je sad; JA NISAM!

Zaključak: Tko te tjerao u rat glupane! To vrijeme mogao si iskoristiti za vlastiti probitak na bilo koji način, pošten ili nepošten, jer način stjecanja 'bogatstva' u ratno vrijeme nije bila djelatnost za koju bi se 'netko' trebao zainteresirati. Kad si 'oštećen' i umirovljen nisi od koristi nikome. Najbolje bi svi u obitelji prošli da sam odmah na početku rata poginuo; dobro za obitelj jer bi ostvarila sva prava koja ih u tom slučaju pripadaju i ne bi imali 'luđaka' u kući. Kad si mrtav nemaš ama baš nikakvih briga. A odlazak na 'drugi svijet', u raj ili pakao ili već ne znam gdje, osobito ako nisi kršten i primio od crkvenih velečasnih 'pitura' posljednju pomast, nije veliki problem kad te 'ukokaju'. Netko drugi, ali sigurno ne oni, donijet će odluku kamo treba da ide moja duša.

 Spomenica

No, ajde nije sve tako crno. Pošteno sam zaradio čin, jedno majušno odličje uz Spomenicu Domovinskog rata i pohvalu načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske. Sada u pričuvi evo pišem priče koje svi zainteresirani mogu čitati, pa neka o njima svatko za se donosi sud kako mu paše. A dobija sam i kartelu ka' na narednoj slici. Izbrisa sam svoje podatke jer ionako nisu bitni. Svi smo manje, više isti, osim ako se izuzmu 'izuzetno zaslužni', osobito oni koji su odgovorni za počinjenu privatizacijsku pljačku, uništavanje do tada stečenog društvenog bogatstva, gubljenje suvereniteta i zaduživanje zemlje te stvaranje dužničkog ropstva, s kojima ne želim imati nikakve veze. Iskreno rečeno jebe me se ako šućmurasti političari (naziv prema priči Lokalni izbori) kažu da navedeno ne odgovara istini. Kada su oni ikad govorili istinu?

 Iskaznica branitelja

Dokle će ova kartela išta pizat, nemam pojma. Pari mi se da sve manje i manje piza. Navedeno nikad nisam iskoristija; ni za kupnju auta uz povlasticu ni za dizanje kredita. Kupnju auta nisam iskoristija (niti povlasticu ikome 'posudija') jer nisam moga više vozit, a dizanje kredita za otvorit 'biznis' ili kupnju stana nije mi nikad palo na pamet jer sam zna da ga neću moć otplatit s plaćom koju smo supruga i ja imali. Osim navedenog, iskustvo me je naučilo da 'biznis' prolazi samo 'izuzetno zaslužnima', ka' šta su neki umirovljeni generali. No, to je za neku drugu priču.

P.S. BLOG ima mana koje će se s vremenom možda otkloniti, a možda i neće. Tko zna! A što se tiče mirovine jedan prijatelj mi je reka: - 'Što će ti velika mirovina? Doktor će ti ionako sve zabranit!'. Je, a kako hranit nezaposlenu dicu i unučad?

 Natrag  Početna  Dalje

Članci koje ćete moguće čitati imaju za cilj da Vas nasmiju.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je nemoguća.
Ako pak sebe netko prepozna neka šuti i neka se ne ljuti.

 Vrh / Buzdo
 Vrh stranice  Blog - početna stranica